Kad porastem, biću u bronzi … Opet
Zorana Stevanović
09. 06. 2026.

Kontakt galerija SKC u 20:00

 

Izložbu će otvoriti Andreja Bogdanović, vizuelni umetnik.

 

 

 

Kad porastem biću u bronzi … opet

 

-Andreja, napiši mi tekst za moj izložbeni katalog – tekst treba da bude napisan tako da zvuči da sam mnogo kul umetnica koja se bavi veoma bitnim i relevantnim temama.

-U redu, Zorana, izvoli tekst napisan za izložbeni katalog – tekst je sastavljen tako da u isto vreme zvuči prijateljski, ali i sofisticirano:

Zoranina umetnost je izuzetno bliska i svakodnevna; ona uzima predmete divljenja iz njenog detinjstva i odrastanja i daje im „viteško posvećenje” posredstvom vajt kjuba. Predmeti kojima je mala i velika Zorana opčinjena razbijaju komforne zidove idealizovanih artefakata i podležu intelektualnoj disekciji. Ona ove predmete posmatra kroz nametljivu prizmu kapitalizma, što je sasvim očekivano u vremenu video-esejista, radikalnih tviteraša i ubogih filozofa pop kulture. Zorana i dalje gaji ljubav prema predmetima, međutim, kopka je pitanje šta se krije iza njihove magnetne privlačnosti. Neminovno je da su brac lutke (intenzivnih boja, savršenih proporcija i besprekornog stila) bile katalizator koji je Zoranu naveo na istraživanje u ovoj seriji radova – Zorana će vratiti dug lutkama dajući im još jedan sloj, rekreiravši ih kao umetničko delo.  Ona se, kao i vladari kroz istoriju čovečanstva, kroz različite umetnine hvali svojom (a ponekad i tuđom) velelepnom kolekcijom, ali njeno hvalisanje nije nužno materijalno već sentimentalno i intelektualno.

Zorana, „kad poraste”, želi da je dodirne Mida sa vajarskog odseka i dâ joj bronzani kvalitet pretvorivši je u boginju konzumerizma i praznih predmeta koji nam pružaju zadovoljstvo, jer joj to, ipak nalaže svet koji je okružio, okružuje i koji će je vrlo verovatno okruživati u trenutku njenog finalnog preobražaja. Zorana se duhom poziva na čuvenog srpskog pop-folk pevača Sinana Sakića, stavivši sebe u prvi plan, sa nesigurnim osmehom na licu i zrakom sunca koji se migolji kroz venecijanere da obasja zlatan novčić u njenom oku, dok se u pozadini preliva ambis plave boje. Sinan Sakić nije jedini „intelektualac” izokola pomenut kroz Zoraninu umetnost, tu je naravno i Doktor Uličnog Univerziteta, Bata Trlaja i njegov eminentni citat „Mala bara, puna krokodila“. Međutim, iako je Zoranina bara, kao kod Trlaje, od betona, njeni krokodili su pink, šik i femme,, ali podjednako zastrašujući. Oni od nas kao publike traže nezamislivo, da se odreknemo „jedne kovanice” kako bismo nahranili zver. Ovakva ikonografija ne izražava konkretan stav, već predstavlja realnost, onakvu kakva je. Na posmatraču je da presudi da li će se osećati nelagodno ili će otići kući i upaliti streaming platformu po izboru; a biće i onih koji će se razmahivati još jednim statusnim simbolom: posetom izložbe mlade talentovane umetnice, pritom pevajući žalopojku propasti savremenog društva i njihovih vrednosti.

Dostigla si limit besplatnog paketa za Andreja-5.0

Dalji odgovori će koristiti drugi model, dok se tvoj limit ne resetuje nakon 18:18.

 

Andreja Bogdanović

 

 

 

Zorana Stevanović (1999, Srbija) osnovne i master studije, završila je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu.

Njena umetnička praksa fokusira se na pitanja konzumerizma, emocionalne ograničenosti i individualne preosetljivosti u savremenom društvu. Kroz spektar medija, performanse i instalacije, istražuje odnos između tela, sistema vrednosti i društvenih struktura. Njen rad se bavi načinima na koje ekonomski, kulturni i rodni okviri oblikuju lično iskustvo, često naglašavajući ranjivost, transformaciju i napetost između intimne i javne sfere.

Predstavila se kroz više samostalnih izložbi i performansa u Srbiji i u regionu. Osim toga, učestvovala je na brojnim grupnim izložbama i rezidencijalnim programima u zemlji i inostranstvu – Nemačkoj, Singapuru, Francuskoj, Bosni i Hercegovini, Crnog Gori…