(O)sećanja – Tamara Delić

GALERIJA SKC KRAGUJEVAC

Izložba (O)sećanja, autorke Tamare Delićbiće otvorena u Galeriji SKC u utorak, 22. novembra 2016. u 20h. Izložbu će otvoriti Marija Todorović, istoričarka umetnosti. Publika će izložbu moći da pogleda do 5. decembra 2016.

Grad je divno primamljiv. Poput veštog trgovca nudi slatke stvari koje je gotovo nemoguće odbiti.
Poziva i uvlači u sebe. Obećava sve, obećava u velikim količinama.
Daniel Kovač, Logika reke, pruge i otpada

Težnja za inovacijom, eksperimentom i promenom sastavni je deo mladalačkog entuzijazma. Takav pokretački duh prožima radove Tamare Delić, umetnice koja upotrebom ne-klasičnih sredstava iskušava ustaljeni koncept grafike kao umetnosti štampe na papiru. U radovima nastalim u periodu od 2012. do danas, ispisane su stranice vizuelnog dnevnika, čijim sadržajem dominiraju uspomene na mesta viđena tokom putovanja. Iako je fotografija poslužila kao predložak, a ritmičko nizanje grafika malog formata podseća na listanje foto-albuma, estetizovana dokumentarnost je samo jedan segment ovog slojevitog narativa. Naziv izložbe (O)sećanja, igrom reči ukazuje na ključne pojmove u čijem preseku se otkriva poetski diskurs Tamarinih radova. Arhitektonska baština posećenih gradova data u fragmentarnom zapisu, filtrirana je kroz senzitivni deo memorije. Taj proces rezultirao je intervencijom u vidu slobodno postavljenog lineranog i površinskog znaka. Fasade čuvenih crkava, palata i drugih javnih zdanja projektovane su u autonomne likovne forme, a njihova monumentalnost ustupa mesto suptilnom lirskom izrazu. Firenca, Ljubljana, Venecija, Moskva, Sijena postaju asocijativni toponimi imaginarnog prostora koji je tek krhkom sponom povezan sa prvobitnom geografskom odrednicom.

Tamara govori o nepostojanosti sećanja. Ono je promenljivo, začeto utiskom, građeno potonjim iskustvom, obojeno stanjem duha. Sećanje nastaje, bledi, obnavlja se, iščezava, jasno je ili maglovito, postoji ili ne postoji… Ono je utočište, mesto spokoja, dokaz postojanja, arhivski prilog za esej o identitetu, ili pak izvor nemira, trag događaja koji bismo rado uklonili. Nastali radovi predstavljaju shematizovanu mapu puta koji povezuje jedan pogled u prošlosti i misao u trenutku stvaranja dela, “jer priča o sećanju je priča o gledanju“[1]. Fotografski precizno sećanje vremenom se svede na neuhvatljivi emotivni osećaj koji evocira doživljaj određenog prostora, osećaj koji Tamara vizuelizuje u energetskom polju satkanom od apstraktnih i polu-apstraktnih oblika. Umetnica takođe relativizuje mit o fizičkoj i simboličkoj vrednosti kamena, materijala čija čvrstina obećava zidanje spomenika za večnost. Sećanje topi kamen, pretvara ga u meku i fluidnu formu, koja kao i sve ostalo podleže zakonu efemernosti. Sa druge strane, sama tehnika litografije kojoj je umetnica posvećena, sadrži u sebi istu ironiju: kamena matrica je palimpsest na kojoj jednistvena i neponovljiva likovna zamisao živi kratko, potom biva uklonjena i zamenjena novom. Grafička podloga u vidu plastične folije naglašava ambivalentnost između postojanja i nestajanja i funkcioniše kao aktivan činilac u procesu de-materijalizacije. Njena prozirnost stavljena je u službu nestalne i opsenarske prirode sećanja, sklone brisanju starih i učatavanju novih sadržaja. Estetski iskaz blizak stavu Borisa Budena da je prošlost neizvesnija od budućnosti.

Ipak, u Tamarinom radu nema melanholije i lamenta nad prolaznošću. Nežan kolorit zrači optimizmom i radosnim ushićenjem, svedoči o detinjoj radoznalosti, lutalaštvu i otkrićima. Svaki grad donosi drugačiju impresiju čiji ton se prepoznaje u “vazduhu, bojama, zvucima, svetlu, mirisu, prostoru i atmosferi uopšte“[2]. Ovi ljupki i plemeniti prizori jesu stilske figure nastale u dinamičnom i nepredvidivom plesu pamćenja i zaborava, dva potpuno ravnopravna i legitimna pola sećanja, dve suprotnosti koje se ne poništavaju, već grade aktivnu ravnotežu usklađenih sila. Bilo da su posledica slučaja ili namerne selektivnosti, stilizovani obrisi gradova za Tamaru Delić su pre svega drage uspomene. Traganjem za novim prostorima umetnica sugeriše priču o autorefleksivnoj potrazi za unutrašnjim prostorima sopstva i otkriva kosmopolitski duh Čoveka koji je “nomad po srcu svom, po misli svojoj, po idealima svojim“[3].

Miroslav Sapundžić

Tamara Delić rođena je u Osijeku 1987. Grafiku studirala na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Zorana Todovića. Osnovne akademske studije završava u junu 2010. Iste godine upisuje master studije i završava ih 2012. na Akademiji umetnosti u Novom Sadu pod mentorstvom Zorana Todovića (smer grafika). Bavi se grafičkim dizajnom.

Samostalne izložbe:
Mater izložba Prostor i vreme mesta, Akademija umetnosti Novi Sad, maj 2012.
Izmaštani gradovi, Mali likovni salon Novi Sad, jun 2013.

Izabrane grupne izložbe:
Blisko i različito, Akademija umetnosti Novi Sad, 2011.
Izložba master studenata grafike Nade, Grafički kolektiv, Beograd 2011.
Izložba grupe Sinergija, Narodni muzej, Zrenjanin 2011.
V Edž Yu za grafiku na temu Sanjarenja, Galerija SKC Novi Beograd 2011,
Izložba male grafike, Grafički kolektiv, Beograd 2011.
Međunaredna izložba minijature, Galerija Trag, Beograd 2011.
Međunarodno bijenale minijature, Dom kulture Gornji Milanovac, 2012.
Majska izložba grafike, Grafički kolektiv, 2012.
VI Edž Yu konkurs za grafiku, Galerija SKC Novi Beograd. 2012.
Izložba male grafike, Grafički kolektiv, Beograd 2015.
Međunarodno bijenale umetnosti minijature, Dom kulture Gornji Milanovac, 2016.