DAS UNHEIMLICHE – Srdjan Veljović

Das Unheimliche koncept kao praktična alatka, fotografije

Pojam Das Unheimliche je u velikoj meri neprevodiv. Umetnica i teoretičarka umetnosti dr Mariela Cvetić je u nedavno objavljenoj studiji Das Unheimliche, psihoanalitičke i kulturalne teorije prostora pokušala da kroz svoja istraživanja ovaj pojam razmatra i rasvetli kroz njegova mnogostruka značenja:
„Etimologija reči Das Unheimliche je izvedena iz semantičkog jezgra Das heim – dom, odakle heimlich – pripadati kući. Nemačka reč Heimat znači zavičaj, rodna zemlja (gruda). Dom, pre nego građevina, a postoje i mnoge kombinacije kao Heimatstadt (rodni grad), Heimatland (rodna zemlja), Heimaterde (rodno tlo), Heimatliebe  (rodoljublje).
Das heim istovremeno znači i nešto što je skriveno tako da ga drugi ne mogu videti, nešto držano po strani od drugih, ali najbolje biva izraženo peudonegacijom Das(Un)heimliche. Radi se o uznemiravajućoj, čudnoj blikosti između poznatog i nepoznatog – kada se poznato promalja ispod nepoznatog oblika/pojave ili kad se to nepoznato otkriva kao blisko, poznato. Semantička oblast reči Das heim (nešto što se podrazumeva kao blisko) postaje semiotički kod gde različita značenja i njihove konstelacije uspostavljaju horizont očekivanja.
Tako je Das Unheimliche na izvestan način podvrsta Das Heimliche, ne njegova negacija već pozitivni izdanak. Das Heimliche je homonim specijalne vrste: istovremeno znači i domaće, poznato, ali i nepoznato, strano, tajanstveno – Das Heimliche se dakle neobjašnjivo (unheimlich), pretvara u svoj opozit. I to je mesto gde nastaje obrt: upravo zbog nemogućnosti potpunog razumevanja pojma, zbog toga što se pojam opire adekvatnom objašnjenju, što se ne da – on postaje zastrašujući.
Das Unheimliche u značenju čudan (eng. unfamiliar, uncanny, eerie, sinister), jeste negacija prvog značenja (Das Heimliche ) – premda oba značenja koincidiraju. U definisanju termina ponekad izgleda da je intuicija ta koja preuzima inicijativu i usložnjava odnos familijarnog, bliskog i čudnog. Zastrašujućeg. Specifičnost Das Unheimliche je u činjenici da je nešto zastrašujuće ne zbog toga što je nepoznato ili novo već iz razloga što ono što je bilo poznato sada nekako, postaje čudno.“

Serijom fotografija se namerava popuniti to mesto, ta neprevodivost, kroz različite vizuelne narative. One su pokušaj konstrukcije fenomena Das Unheimliche kojim se u velikoj meri opisuju  naša sadašnjost, egzistencija, životi.
Isprekidanost i ekscesnost, necikličnost, sva obeležja naše realnosti, nameću diskontinuitete koji iscrpljuju i zastrašuju. Poznato, naučeno nam se vraća dovoljno modifikovano tako da kompro-mituje i čini nekorisnim naše iskustvo, namećući nelagodnost koja uznemirava. Nemogućnost otpočinjanja kontrolabilnog ciklusa koja rasipa energiju; iscrpljujuća entropija nam vraća našu realnost izmenjenu. Isto, a neprepoznatljivo. Brutalne varijacije konteksta koje naš tekst čine nepreciznim i neupotrebljivim, jesu karakteristike kako naše realnosti, tako i Das Unheimliche pojma.
Sa ovim pretpostavkama su oblikovane fotografije, na način da je serija vizuelnih uzoraka našeg iskustva nastajala prepoznavajući tragove Das Unheimliche koncepta ne znajući mu ime, uspostavljajući obrise i donoseći radost prepoznavanja.
Taj odnos simetrije, odraza i potonjeg ispunjenja – sistematizacije nepoznatog, koje je time postajalo poznato, uviđanje relacija i njihovih korespodentnosti – izomorfizma, jeste konačno dovelo do razumevanja, katarze.
Konkretizujući izrečeno i izražavajući ga u ravni slike, doživljavamo sledeće iskustvene susrete:
Različiti vizuelni uzorci grada, grada koji je poznat, u kome se živi, a koji nam se obraća na iznenađujući način.
Serija fotografija koje dočaravaju situacije bega, eskapizma; želje za konstrukcijom predvidljivosti i potom iskoraka u zadovoljstvo i lepotu. I proizilazeća nestabilnost, neizdrživa nestabilnost i nemogućnost zadržavanja željene pozicije. I ponovni pokušaji. Dirljivo i vredno poštovanja. I tako sklisko.
Kuća. Neposredano i najmanje rizično nastojanje da se osvetli koncept Das Unheimliche. Pusta. Odlazak, napuštanje. Mnoštvo razloga, jakih, različitih razloga ne znače ništa. Predvidivost.

*Mariela Cvetić, Das Unheimliche, psihoanalitičke i kulturalne teorije prostora, izdavač Orion art i Univerzitet u Beogradu – Arhitektonski fakultet Beograd.

Srđan Veljović

Fotograf i kulturni radnik. Rođen 1968. godine. Završio Elektrotehnički fakultet. Član ULUS. Bavi se problemom identiteta i njegovog uspostavljanja kao polja konstituisanog izvana istražujući mesta prestupa granice koja ga definiše.

Realizovao projekte:
Arhitektura i fašizam, Lep život kao eksces, Nebo, Granice roda, Ekonomija moći heteroseksualne veze, Koliko visoko je bezbedno, Nož žica, Umeće tranzicije, Transponovanje – Džoni Racković, Mnoštva, Tehno – pozicije potkulture, Moguća mesta solidarnosti, Muzeji i još po neko mesto sećanja, Jarboli, Industrija, Fotografije, portreti, Bioskopi u kulturi sećanja,20-25-29, Das Unheimliche koncept kao praktična alatka. Izlagao više puta grupno i samostalno u Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj , Bosni, Sloveniji, Rumuniji, Albaniji, Austriji, Nemačkoj.

Bibliografija:
Milena Dragićević Šešić, Ledart, dokumenti vremena 1993 – 2003.
Miško Šuvaković i grupa autora, Istorija umetnosti, HV Janson & Entoni F Janson, Prometej Novi Sad, 2005.
Nikola Šindik, Veljovićev zemaljski posao, Godišnji katalog galerije Remont, Beograd, 2005, Zorica Jevremović, Art Fama, 2007, Fotografije, porteti, Vesna Bogunović, katalog izložbe, Šumatovačka, Centar za likovno obrazovanje

Kontakt: e-mail: srdjanveljovic@yahoo.com
Izložba će biti otvorena do 13. marta 2015.