Grafike + Sveska Nikole Koraća
Naizgled haotična, prepuna različitihinformacija i detalja, ova beležnica grafičkih i tipografskih predloža ka oslobođena je obaveze da ispunjava formalne i estetske kriterijume. Posmatranjem prizora koji se u njoj nižu i prepliću stičemo utisak da autor pripada onoj vrsti TV gledalaca koji su u stanju da promene četrdesetak kanala za manje od jednog minuta. Taj osećaj surfovanja on nam i sugeriše na stranicama svog skicenbloka; tu su: Majkl Džekson (RIP) na VH1, Arsenal protiv Barselone na B92, junaci animiranih filmova i crnih hronika, a u pauzi, naravno, reklama za Koka-kolu ….
Međutim, ovaj grafički Merzbau de facto nije pregled dnevnih događaja ( iako nesumnjivo poseduje izvesnu dnevničku formu) niti hronika društvenih, kulturnih i političkih zbivanja. Korać manipuliše različitim vizuelnim i tekstualnim predlošcima (citatima muzičkih numera, replikama iz filmova i romana), a u ovom svojevrsnom kolažiranju i u momentima nenadanih spojeva, generišu se neka sasvim nova značenja. Slučajni susreti teksta i slike ovde nisu puka refleksij aautorove mentalne gimnastike koja funkcioniše na nivou duhovite, trenutne dosetke.
Artikulisanjem pomenutih elemenata, on uspostavlja odnose koji smisao datih predstava radikalno menjaju i/ili relativizuju. Fragmenti svakodnevice su u ovom slučaju samo osnova za konstruisanje drugačijih verzija stvarnosti. Uvodeći u drugi kontekst dobro poznate sadržaje, simbole i metafore savremenog medijskog društva, Koraćprovocira i dovodi u pitanje našu percepciju. Koristeći strategije reaktivacije i reinterpretacije autor se zapravo poigrava sa zadatimkulturnim idruštvenim formama.
Upotrebom izražajnih sredstva različitih medija, Nikola Korać kreira svoje grafičke radove koji, za razliku od listova sveske, donose određeno uprošćavanje forme. Haotičnost i pretrpanost zamenjena je jednostavnom kompozicijom kojom dominiraju junaci iz stripova, filmski heroji i drugi ne/poznati likovi, često udruženi sa različitim tekstualnim porukama.
U svojoj knjizi Postprodukcija#27
28#, Nikola Burio ukazuje na činjenicu da sve veći broj umetničkih radova nastaje na osnovu prethodno postojećih formalnih struktura, da sve više umetnika tumače, reprodukuju ili koriste raspoložive kulturne produkte odnosno radove koje sudrugi napravili. Slično muzičkoj praksi semplovanja, umetničko delo tako funkcioniše kao mreža međusobno povezanih elemenata, kao narativ koji ponovo interpretira narative koji su mu prethodili. Burio ovu umetnost vidi kao reakciju na narastajući haos globalne kulture u dobu informacija.
Marija Đorgović
1 Nicolas Bourriaud POSTPRODUCTION Culture as screenplay: hou art reprograms the uorld, Neu York:Lukas Sternberg, 2002