Biljana Srbljanović – „Beogradska trilogija“ – premijera
Režija i umetnička vizija: Vladimir Đoković
Uloge:
Nemanja Bojković – Kića, Dule, Dača
Marko Kocić – Mića, Miloš, Jovan
Ivana Miljković – Alena
Kristina Radinović – Sanja
Marija Planić – Kaća
Milica Proković – Mara
Biljana Vasiljević – Ana
Montaža zvuka: Aleksandar Janković
Svetlo i ton: Filip Stojković
Urednik amaterskih delatnosti: Radiša Radovanović
Glavni i odgovorni urednik: Nada Marković
O predstavi: Biljana Srbljanović već svojom diplomskkom dramom postiže visok umetnički nivo, a teme koje u ovoj drami naznačuje u kasnijim će delima razvijati ili ih proširivati. „Beogradska trilogija“, drama je o emigrantima koji su u svojim najboljim godinama morali prisilno da napuste Srbiju. Iako su se raspršili po celom svetu, nesreća njihove zemlje prati ih i tamao gde na prvi pogled nema ratnog ludila, prisilne regrutacije i nacionalističkih mitologija.
Ova trilogija prati tri priče beogradskih građana u inostranstvu u istoj novogodišnjoj noći. Svi protagonisti žive u gotovo identičnim stanovima punim fotografija Beograda i života pre rata.
„Beogradska trilogija“ je snažna drama o ljudima na vrhuncu života koje je politički režim učinio marginalcima i emigrantima na rubu društvene lestvice. Simultanom radnjom i vremenom događanja, Biljana Srbljanović pokazuje očaj, bes i nesreću ljudi koji pokušavaju preživeti u svremenom svetu.
Biljana Srbljanović je rođena 15. oktobra 1970. godine u Stokholmu u Švedskoj. Diplomirala je dramaturgiju 1995. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gde danas radi kao predavač. Od sredine devedesetih godina, njenih pet od ukupno šest drama, prevedeno je na dvadeset stranih jezika i izvedeno u preko pedeset pozorišta u Evropi i Americi.
Njen dramski rad karakteriše politička angažovanost i beskompromisno proevropski stav kao i oštra kritika savremenog društva, jer, kako ona kaže, „politička i socijalna dimenzija sasvim je neodvojiva od ljudskog bića“. Iako je delo Biljane Srbljanović s početka bilo kritika Srbije iz doba Miloševića, ona se ne ograničava samo na kritiku sopstvene zemlje. Prema rečima austrijske kritičarke Kornelije Nidermajer, oštrica Biljane Srbljanović je okrenuta uvek okruženju u kom se nalazi. Njena dela su nastala iz „snažnog ličnog doživljaja okruženja u kom se nalazi.
Medjutim, politička i društvena kritika nisu jedina tema Biljane Srbljanović. Njene drame takođe govore i o intimnijim i ličnijim problemima savremenog čoveka kao što su porodični i međugeneracijski odnosi i sukobi. Doduše, sama političnost njenih drama upravo se bazira na sukobu generacija. U poslednjim dramama se takođe govori o nekim čisto metafizičkim temama kao što su usamljenost, starenje i naročito smrt.