Hormonologija. Želja, nagon, potreba.
03. 03. 2026.

Kontakt galerija SKC  i Galerija SKC U 20:00

 

Hormonologija. Želja, nagon, potreba.
Jelena Janev, Edita Kadirić i Maja Rakočević Cvijanov
Kustoskinja izložbe je Suzana Vuksanović, istoričarka umetnosti.

 

 

 

 

Suzana Vuksanović

(Ne)sigurna kuća za oksitocin

 

Umetnice uključene u projekat Hormonologija*, Jelena Janev, Edita Kadirić i Maja Rakočević Cvijanov, u trećem nastavku izložbenog ciklusa pod nazivom Želja, nagon, potreba (nakon Ukradenog vremena, izložbe realizovane u Galeriji Art u Podgorici, 2023. i Talks and Recognitions u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu, 2021), svojim umetničkim radovima nude promišljanja o predrasudama vezanim za ženske genitalne organe, kao i o nepoznavanju anatomije ženskog tela, kao ishodišta i/ili odredišta ženine boli i njenog užitka. To neprepoznavanje, nerazumevanje, neprijatnost, ti nesporazumi oko i u vezi sa ženskim telom, njegovom estetikom i funkcijom, dolazi podjednako od muškaraca i od žena, iz različitih, a opet sličnih razloga, proisteklih iz patrijarhata, društvenih konstrukata, ali i kognitivnih i psiholoških ograničenja, zabrana i strahova.

 

Tematsku okosnicu izložbe Želja, nagon, potreba, iz serije Hormonologija, predstavlja, dakle, ženska seksualnost – prećutkivana, zabranjivana, neprihvaćena, skrivana i negirana. Ženska seksualnost je složen spoj biologije, psihologije, ličnog iskustva i društvenog konteksta. Savremeni svet se još uvek nije izlečio od straha, nerazumevanja, neprepoznavanja i neuvažavanja te vitalne, podjednako razorne i stvaralačke energije, koju seksualnost kod žena poseduje. Istina, definicija seksualnosti kod muškaraca i žena se vremenom menjala, seksualne orijentacije su se danas proširile na čitav dijapazon različitih identiteta. Mogućnost da se seksualno izrazite je gotovo neograničena, od rođenja do smrti. No, seks/seksualni odnos kao osećaj moći i slobode (izbora) je nešto za šta se žene i dalje bore, iako je nesumnjivo došlo do velikog napretka u vezi sa rodnom ulogom žena. Savremeno društvo istovremeno seksualizuje žensko telo i osuđuje otvoreno izražavanje želje. Tema je kompleksna i izložbom nastojimo da damo doprinos njenoj aktuelizaciji i detabuizaciji. Stoga, radovi za izlaganje pažljivo su birani iz obimnih umetničkih produkcija sve tri umetnice, kako bi jasno uveli i vodili kroz priču individualnih umetničkih promišljanja, različitih jezika do zajedničkog govora o čitavom nizu pitanja koja stoje između “romantike, bliskosti i radosti” i “prinude, nasilja i stida”.

 

Osvrnemo li se načas na umetničke interpretacije pojmova vezanih za ispoljavanje rodnih, pa i seksualnih odgovora , u koje su duboko utkana i lična  (traumatična) iskustva, od Artemizije Đentileski (Artemisia Gentileschi) u 17. veku do Ane Mendiete (Ana Mendieta) u šezdestim, sedamdesetim godinama 20. veka ili Pipiloti Rist (Pipilotti Rist) krajem prošlog i u prvim decenijama 21. veka, postajemo svesni jedne neprekinute linije socijalnog, emocionalnog i psihičkog preživljavanja i proživljavanja koje je snažno izražavano kroz dramu telesnog i govorom tela žene o usamljenosti, (ne)poverenju, strahu, (ne)sreći, lepoti, predavanju, anksioznosti, nadi, povezanosti, interakciji, stimulaciji i sedaciji, samokontroli i samoregulaciji, afektivnosti, seksualnom (ne)zadovoljstvu, osećaju (ne)sigurnosti, unutrašnjem konfliktu… želji, nagonu, potrebi.

 

* Hormonologija / Hormonology predstavlja bazični pojam projekta, unutar kog se razmatraju različiti aspekti bivanja umetnicom. Funkcije i funkcionisanje u svetu (realnom i umetničkom) za žene nikada nije bilo jednostavno, a to nije ni danas. Nauka o hormonima (hormonologija) nastoji da razume i objasni ulogu hormona u telu i posledice njihove (ne)ravnoteže odnosno zdravstvene smetnje koje se javljaju kada proizvodnja hormona eskalira ili naprotiv, smanji se.

 

 

Jelena Janev (Beograd, SFRJ, 1972) je vizuelna umetnica. Diplomirala je i magistrirala vajarstvo na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Doktorirala je na studijskom programu Scenski dizajn, na Departmanu za arhitekturu i urbanizam Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, sa temom „Majčinstvo i rodni stereotipi u umetnosti: umetničko delo scenskog dizajna“.

Imala je petnaest samostalnih i preko trideset grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu (Sjedinjene Američke Države, Nemačka, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Crna Gora).

Dobitnica je Godišnje nagrade za skulpturu Akademije umetnosti u Novom Sadu (1997) i Nagrade za skulpturu Oktobarskog salona grada Novog Sada (1997).

Učesnica je simpozijuma „Terra“ (Kikinda, 2002) i „ Iron Tribe “ (Las Vegasu, Nju Meksiko, Sjedinjene Američke Države, 2007) i Kolonije akvarelista „Ečka“ (Zrenjanin, 2022). Njeni radovi su u kolekciji Muzeja savremene umetnosti Vojvodine (MSUV), u stalnoj postavci Muzeja „Terre“, i u kolekciji Univerziteta New Mexico Highlands University u Las Vegasu, Nju meksiko, Sjedinjene Američke Države.
Od 2012. drži nastavu na umetničkim predmetima na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu.

 

 

Edita Kadirić rođena je u Banja Luci (1976). Diplomirala je kao student generacije 1997. na Odseku za grafiku, u klasi profesora Slobodana Kneževića (Akademija umetnosti, Novi Sad). Magistrirala je “Crtanje” 1999. na Univerzitetu umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Čedomira Vasića. Master studije na Fakultetu lepih umetnosti u Barseloni završava 2015. na odseku „Umetnička produkcija i intermedijalna istraživanja“. Iste godine postaje stipendista umetničke fondacije Fabra i coats PRODART u Barseloni. U isto vreme od 1999. do 2015. ekskluzivno je promovisana ispred Prom galerije iz Minhena. Od 2016. do 2020. njena umetnička praksa je podržana od strane Karmen Wurth fondacije i kolekcije (Nemačka). U svom profesionalnom iskustvu, ostvarila je veliki broj samostalnih (Wurth Museum, Nemačka; Promgalerie, Nemačka; La trastera, Španija; Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Srbija; Savremena galerija Subotica, Srbija; Salon Otto Bihalji Merin, Srbija, itd…) kolektivnih izložbi, kao i multimedijalnih projekata. Njen rad je više puta nagrađivan (Prva nagrada na Bijenalu radova na papiru, Riudebelles, Španija i mnoge druge). Crtež koristi kao polaznu tačku i kao svoj najbliži medij, iz kojeg potom produbljuje svoja istraživanja u formama kao što su animacija, slikarstvo, objekti, pozorište, video umetnost i performans Živi i radi na relaciji Srbija – Francuska – Španija.

 

 

Maja Rakočević Cvijanov rođena je u Bijelom Polju (Jugoslavija, 1975). Živi i radi u Subotici. Završila je Višu školu likovnih i primenjenih umetnosti u Beogradu 1996. godine. Diplomirala je 2001. godine vajarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu u klasi Slavoljuba Radojčića Caje. Magistrirala je na istom fakultetu 2004. kod mentora Mrđana Bajića. Doktorirala je 2023. godine, na FLU Beograd, na vajarskom odseku, kod mentora Radoša Antonijevića. Zaposlena je u Međuopštinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture Subotica od 2008. godine kao savetnica vajarka-konzervatorka. Završila je kurs alternativnih Ženskih studija 2022. godine i od tada aktivno predaje na njihovim edukativnim programima u Subotičkoj podružnici.Članica je Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS) od 2001. godine.
Članica i osnivačica umetničke grupe dez.org.

Od 2000. godine izlaže na brojnim grupnim izložbama, festivalnima, bijenalima, sajmovima u zemlji i inostranstvu (Srbija, Crna Gora, Slovenija, Hrvatska, Češka, Austrija, Rumunija, Mađarska, Švajcarska, Nemačka, Danska, Finska, Francuska, Italija, SAD).

Samostalne izložbe (izbor): 2025. . Ecstasy/anniversary parti, open studio Cite international des Arts Paris, Francuska, 2024. O prihvatanju i neprihvatanju, Galerija ULUS, Beograd, Srbija, 2023. O prihvatanju, Magyar Muhely Galerija, Budimpešta, Mađarska 2023. Uzvišeni metabolizam, galerija KC Dorćol, Beograd 2023. Od tačke zanosa do tačke bola, galerija Bel Art, Novi Sad 2023. Hormonologija. Ukradeno vreme, galerija Art, Podgorica, Crna Gora Ekstaza, doktorska izložba u galeriji FLU Beograd; 2021. HORMONOLOGY Talks and recognitions, Muzej Savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad, Srbija 2021. Rizom, Centar savremene umjetnosti Podgorica, Crna Gora i u okviru festivala Umjetnost i žena, u galeriji Knifer u Osijeku, Hrvatska, kao i 2020. u savremenim galerijama u Pančevu i Zrenjaninu; 2020. Čistoća, galerija X vitamin Beograd; 2020. Post ciklus, Narodni muzej Kikinda; 2019. Lady of hormones, Savremena galerija Subotica; 2017. Ono mesto, Savremena galerija Subotica; 2015. Authentic, retrospektiva od 2000. do 2015. UK Parobrod, Beograd i galerija dr Vinko Peričić, Subotica; 2013. Tranzicija: od opšteg ka ličnom, galerija opštine Vračar, Beograd; 2013. Kancelarijski radnici, galerija NOVA, Beograd; 2010. After baby, galerija SULUJ, Beograd; 2009. Porodične kompozicije, Moderna galerija Likovni susret, Subotica; 2005. 30-ti rođendan galerija Kuplung, Budimpešta, Mađarska; 2004. Poslastičarnica Lucky Couples, Galerija FLU, Beograd; 2003. Srećni parovi, galerija Doma omladine, Beograd; 2002. Bez naziva, galerija Remont, Beograd; 2001. Tikovi i pogledi, galerija Dvorište, Pančevo, Srbija.

Nagrade: 2023: Zlatno dleto, nagrada ULUS-a, Beograd; 2012: nagrada grada Subotice za likovno stvaralaštvo dr. Ferenc Bodrogvari; 2002: Nagrada Beorame na Bijenalu mladih Kodovi vremena u Vršcu; 2001: Nagrada Vladeta Petrić za rezultate u skulpturi, godišnja izložba studenata FLU, Beograd; 2000: Nagrada galerije Pero za vajarstvo, godišnja izložba studenata FLU, Beograd; 2005. i 2003. finalista nagrade Mangelos za najboljeg mladog vizuelnog umetnika.

Autorka je 7 javnih spomenika na teritoriji Subotice.

Njeni radovi nalaze se u galerijskim i muzejskim kolekcijama u Srbiji, Austriji, Italiji, kao i u različitim privatnim kolekcijama.