Sve su smrti (samo) deo našeg sata
Zoran Bognar
19. 02. 2026.

Kontakt galerija SKC, 19:00

Predstavljanje knjige pesama o smrti

U svetu „falsifikovanih slika i osakaćenih istina“, Bognar nas hrabro suočava sa fenomenom smrti, kao sa mračnim ponorom, i kao sa „stanicom na osi Lavirinta kruga“. Kroz devet pažljivo strukturiranih poglavlja, autor nas vodi od „Neodoljivog mirisa smrti“ do „Crnog kosača“, istražujući:
Lične gubitke i porodične dijaloge: Potresne „Razgovore sa ocem“ koji transcendiraju granice materijalnog.
Kolektivnu sudbinu: Britke opservacije o rodnom gradu i San Francisku, o dekadenciji i ljudskom duhu.
Ezoteriju i spoznaju: Spoj vrhunske poezije sa spiritualnom alhemijom i antičkom mudrošću. „Bognar je pesnik posebnog senzibiliteta, sanjar i vizionar.“ – Peter Handke
Ova knjiga je namenjena onima koji tragaju za „zapanjujućom jasnoćom neizgovorenih reči“ i koji su spremni da se, kroz stihove „koji iskaču sa hartije“, suoče sa sopstvenom senkom.
Ova zbirka je filozofski i duhovni putokaz kroz najdublje tajne ljudske egzistencije koje celim svojim bićem osećamo kao svoju.
Zoran Bognar, znameniti srpski pesnik, esejista, prozni pisac, književni kritičar i antologičar, rođen je 30. januara 1965. godine u Vukovaru (Hrvatska).

Objavio je dva romana: Noć praznih ruku (1989) i Budno stanje sna (1993); dvadesetak knjiga poezije od
kojih su nesumnjivo najznačajnije dve poetske trilogije:
Elizejska trilogija (2000) i Albedo, aura, alhemija (2009), te knjige Insomnija, bele noći (2013) i Srbijo, mogu li da budem tvoj sin (2019); pet knjiga poetsko-fenomenoloških mikroeseja: Fotografije glasova (1997), Ejdetske slike (1998), Fotografije glasova II (2002), Ejdetske slike II (2020) i Ejdetske slike III (2021); kao i dve antologije: Novo raspeće, antologija savremene srpske poezije kraja XX veka (2001) i Tečni kristal, antologija srpskog mikroeseja XX veka (2006). Do sada je objavio i nekoliko tematskih knjiga poezije:
Vukovarske elegije (tematska knjiga pesama o Vukovaru, 2012), Zebnja nam ide za petama i flertuje sa našim senkama (tematska knjiga pesama o melanholiji, 2014), Krv i med (tematska knjiga pesama o Balkanu, 2021), Bordel Amerika (tematska knjiga angažovane poezije, 2024) i Sve su smrti (samo) deo našeg sata (tematska knjiga pesama o smrti, 2025).
Izdavačka kuća „Draganić” objavila je Izabrana dela Zorana Bognara u 7 tomova povodom 30 godina književnog rada (2013–2014, Beograd).

Poezija Zorana Bognara prevođena je na: italijanski, francuski, engleski, nemački, mađarski, švedski, slovenački, makedonski, turski, jermenski, bugarski, holandski, friski, grčki, poljski, portugalski, rumunski, ruski, arapski i španski jezik. O književnom delu Zorana Bognara objavljeno je preko 200 eseja, kritika i studija, kao i tri monografije: Vladan Panković i Nikica Banić: Atletsko hodočašće nad jelisejskim vodama i poljima Zorana Bognara (2002); Marko Paovica: Skice za spomenik (2021) i Murat Baltić: Onaj naš Zoran Bognar (2022).

Dobitnik je mnogih nacionalnih književnih nagrada od kojih izdvajamo „Pečat varoši sremskokarlovačke” (1993), „Matićev šal” (1994), „Stevan Pešić” (1994), „Blažo Šćepanović” (1996), „Zlatna struna” (1999), „Rade Drainac” (1999), „Isidora Sekulić” (1999), „Srboljub Mitić” (2000), „Zlatni Orfej” (2001), „Milutin Uskoković” (2003), „Slobodan Džunić” (2006), „Milan Bogdanović” (2009), „Dimitrije Mitrinović” (2010), Nagrada Akademije „Ivo Andrić” (2010), „Kočićevo pero” (2013), „Miodrag Draganić” (2013), „Vasko Popa” (2013), „Jovan Skerlić” (2018), „Ivan Foht” (2019), „Rastko Petrović” (2020), „Milan Rakić” (2020), „Karađorđeva povelja” (2021), „Tronoški rodoslov” (2021) i „Vukova nagrada“ (2023); pet internacionalnih: „Vannelli” (Italija, 1997), „Mediterranean Leon” (1998, Crna Gora), „Hubert Burda” (1999, Nemačka), „Wort-Farbe-Klange” (2017, Austrija) i „Puškinovo pero“ (2018, Rusija); kao i prestižne stipendije Fondacije Ville Waldberte (Nemačka, 2002), jedne od najetabliranijih evropskih kuća pisaca u kojoj su boravili i stvarali mnogi svetski priznati pisci kao što su: Tomas Man, Zbignjev Herbert, Hlebnjikov, Mihael Kriger, Ištvan Erši i mnogi drugi.

Živi u Beogradu kao profesionalni književnik. Dugogodišnji je urednik u jednoj od vodećih srpskih izdavačkih kuća „Dereta”. Osnivač je i predsednik Fondacije „Ars Longa” za očuvanje lepih umetnosti.