Dušan Jevtović i Vasil Hadžimanov
09. 12. 2022.

KONTAKT GALERIJA U 21:00

CENA ULAZNICE JE 500RSD

 

Ovaj dvojac izvanrednih muzičara gaji posebnu komunikaciju u muziciranju. Nakon više zajedničkih projekata u različitim sastavima, prošle godine samostalno su objavili album simboličnog naziva DUO.
Jedinstvena kombinacija klavira i gitare u duetu se može činiti neobičnom ali u intepretaciji ova dva sjajna umetnika rezultat je muzika koja ubedljivo donosi individulanost u izrazu. Razigrana artikulacija tonova i tekstura, unisoni glasovi koji nadograđuju, inovativne tehnike izvođenja i suptilno dodavanje efekata stvaraju trodimenzionalnu zvučnu scenu. Prema rečima umetnika ovo je muzika sa pasošem građanina sveta koji nije odan nijednom mestu posebno.

 

„U ovom slučaju imamo dva velika umjetnika na zajedničkom zadatku. Nisu baš tako česte kolaboracije tako velikih i umjetnički prilično uravnoteženih muzičara. Dušan i Vasil, svaki sa zavidnom muzičkom karijerom,ovaj put nam se, albumom „Duo“ predstavljaju kroz devet izuzetno interesantnih instrumentalnih kompozicija. Simbiozom svojih velikih i dokazanih tehničkih mogućnosti, kao i istančanim osjećajima za džez kompozicije i bogate improvizacije, grade zvučnu sliku jedinstvene i neponovljive atmosfere.
Teksturom raznovrsna i slojevita, ritmovima bogata, izmjenom vodćih intrumenata koji se ne takmiče već dopunjuju… svaka od kompozicija je unikatna. Skladnost interpretacija koju nam nude Dušan i Vasil, magnetizaam je koji slušatelju drži punu pažnju u iščekivanju „raspleta“ njihovih muzičkih zamisli. Muzički efekti uključeni u zvučnu sliku, diskretni su i proširuju horizonte osnovnih instrumenata.
U muzičkoj piramidi, kako je ja vidim, na samom vrhu je klasična muzika. Poslije nje dolazi džez, a onda sve ostale muzičke vrste- rok, pop, soul, rege, etno…Neću reći što je na dnu. Znate to i bez mene.
Kako to lijepo reče R.M.Točak – „muzika nije stvar ukusa, ona je stvar nivoa“. Iskreno se nadam da su oni koji ovo čitaju došli do nivoa da vole, cijene i slušaju džez.“

 

Recenzija: Dragutin Matošević