Kafkin kalfa
Šaban Šarenkapić
25. 09. 2019.

Kontakt galerija SKC, 19:00

Predstavljanje knjige pesama

 

U svom pjesničkom opusu, koji nije mali, Šaban Šarenkapić reflektuje nešto što se ni u savremenom svijetu ni u ovom našem, balkanskom, izmučenom pa možda stoga posebičenom, više ne pominje: dobrotu i solidarnost. On veliki broj svojih pjesama posvećuje onima do kojih mu je stalo, često i piscima i spisateljicama s kojima suosjeća u nesreći i životnim nedaćama – i ta nam poezija zato nosi svjetlo iz daljina. Teško na srce padaju njegove pojedine pjesme, ali izgovorene su riječima od razumijevanja, topline i solidarnosti: sa staricama, s nesretnim ženama, sa nenama, sa djecom i starcima. U svojim pjesmama zapisivač postoji da bi posmatrao i otkidao od zaborava neka druga vremena i ljude, što je posvemu suprotno hektičnom savremenom svijetu koji ga okružuje. Pjesnik ne odustaje od svoga stola, cigare, priče i susreta s ljudima. Iznad jedne svoje FB fotografije, karakteristične, za stolom sa kafom i cigaretom, Šaban Šarenkapić zapisuje: „Ne valja opet kahvu piti sam. A naručio sam dvije, grke. Dako neko naiđe i zasladi mi ih.“ Eto, to je „bezdomovnik pjesnik i manjinac“ koji s jednoga, svoga, jedinstvenog mjesta (u književnosti i životu) vidi više nego mnogi kojima nije dato da vide dušinim očima.

Ferida Duraković

Šaban Šarenkapić rođen je 1956. godine u Novom Pazaru. Osnivač je „Kulturnog centra DamaD“, pokretač književnog časopisa „Mak“ i magazina „Has“.

Objavljene knjige:

Kućna nega, 1987. Učena voda, 1990. Imperija hleba, 1993. Zemna snaga, 1997. Stambolska sprema, 1997. Memorijalne ploče, 2002. Lirika manjinstva, 2005. Maternji geto, 2005. Izabrane pjesme, 2006. Zemna ostavština, 2007. Crvene kuće, 2014. Knjige proze: Bukvica, 2000. Pazarska trilogija, 2005. Mazija, nagrada “Ćamil Sijarić” za najbolji roman 2009.